BLOKADERI SE VRAĆAJU STARIM TRIKOVIMA, ALI OVOG PUTA TO DELUJE JADNO: Sve je propalo, pa na ulicama opet izvode rituale - Emocionalna ucena u službi politike
Sve i ako je drugi deo ove ocene preterivanje tako karakteristično za ovog satiričara, činjenica je da sa ovim ritualom odavno nešto nije u redu.
Ako je u prvim danima i bila razumljiva želja građana da zastajanjem i ćutanjem izraze bol zbog tragedije, vrlo brzo je ovaj čin ispražnjen od smisla i kao prazna ljuštura postao sredstvo političke borbe.
Stariji nisu mogli da izbegnu poređenje sa od vlasti nametnutim odavanjem pošte Josipu Brozu Titu zaustavljanjem svakog kretanja na godišnjicu njegove smrti svakog četvrtog maja u 15.05. Osim toga, sami blokaderi doprineli su kompromitovanju svog čina kad su počeli da produžavaju trajanje ćutanja u skladu sa nedeljnim izveštajima crne hronike, pa se nekad ćutalo sedamnaest a nekad preko dvadeset minuta. Ali osnovni problem ležao je u repetitivnosti – dešavalo se da učesnici jednog skupa ćute po nekoliko puta, čime se iskazivanje saučešća svodilo na apsurd!
No, sve je to formalno moglo da se opravda razmerama tragedije do prve njene godišnjice. U hrišćanskoj, a posebno u pravoslavnoj tradiciji, period žaljenja zbog gubitka bližnjih regulisano je prilično jasnim pravilima: postoje sedmodnevni, četrdesetodnevni, polugodišnji i godišnji pomen, kojim se niz obreda odavanja pošte završava.
Mi na ulicama, međutim, opet imamo zaustavljanje saobraćaja na raskrsnicama i ćutanje od 16 minuta.
Dokle?
Pitanje nije retoričko. Kada će blokaderi prestati da na našim ulicama izvode šesnaestominutni ritual odavanja pošte? Ako već nisu prestali posle godinu dana, koji je to datum kada će reći: dosta je? Raspisivanje izbora? Ali, kakve veze zakazivanje glasanja ima sa pijetetom?
Ili će se ove manifestacije spontano ugasiti, jer će ljudi prestati da odgovaraju na emocionalnu ucenu?
I jedan i drugi način, i bilo koji treći, četvrti… nedostojanstveni su, i u suštini vređaju žrtve zbog kojih se to, navodno, radi.
Jer se svakim danom sve očitije potvrđuje istina da je ovaj ritual postao blokadersko sredstvo političke borbe – jedini smisao mu je bio prebacivanje odgovrnosti za nesreću ne na određena lica nego na aktuelnu vlast u celini.
Ali, pošto su blokaderi pretrpeli poraz na svim frontovima: masu su im preuzeli Dijana Hrka i Milomir Jaćimović, fakulteti odbijaju da izglasaju obustavu nastave, pokušaj da se regrutuju srednjoškolci neslavno je propao u beogradskoj Petoj gimnaziji, i novosadskoj "Jovinoj", posle Kosjerića i Zaječara niko više ne pominje lokalne izbore u Srbiji… dešava se ovo o čemu smo pisali.
U nedostatku novih ideja – a teško i da ih bude kad ih je narod "pročitao" - oni se vraćaju trikovima koji su nekad palili. Samo što to ovog puta deluje jadno, kao žena u godinama utegnuta u haljinu iz mladosti…
Žrtve sa tim nemaju nikakve veze.
N. N.